Snovi
Pijem nes kafu na poslu i danas ima neki bljutav ukus. Danas sve ima bljutav ukus, nije cak ni bezukusno, nego onako bljutavo. I pitam se zbog cega. Pitam se ko da ne znam. Naravno da znam zbog cega. Opet sam ga sanjala. A spavala sam pored drugoga.
Da, nastavila sam dalje. Ali, da li mozda nemam vise ljubavi u sebi da dam? Da li je to moguce da se desi?
Pokusavam da se prepustim sadasnjim trenucima, da ne razmisljam o tome sta ce i kako ce biti, pokusavam da budem srecna, da se zaljubim. I generalno mi uspeva, sve osim zaljubljivanja. I to je dovoljno za pocetak. Ali onda ga sanjam.
Nedostaje mi. Strasno mi nedostaje. Posebno u trenucima kada bih trebala da budem ispunjena, srecna i zaljubljena a nisam. Ovaj proces preboljevanja postaje zaista dug...prosto se zapitam, da li cu ikad preboleti...
